Pjesme Miladina Šobića su životne lekcije

Da li će ova zemlja imati ikada više umjetnika poput Miladina Šobića?

Ne postoji svirka u kojoj se makar jedna njegova pjesma nije pjevala. Godinama se sluša Šobić, koji je prepoznao sve naše muke, sreće, probleme, i pretočio ih u pjesme nama za dar. Na Božić 1956. godine, rođen je naš veliki umjetnik Miladin Šobić.

On nikada nije jurio za slavom, novcem, već je istinski volio i cijenio muziku. „Ja ne snimam često ploče iz prostog razloga što želim da sam sačuvam sve što radim, da bi to bilo vrijedno onda kad ja to zasviram i zapjevam, i da što manje ljudima pružim priliku da oni to pretvaraju u neke tržišne forme, načine da prave neki svoj veliki biznis, i eventualno i mene uvrste u njega” , kazao je pjesnik. Sve pjesme su o njegovom životu, Miladin je tvrdio da ako se one dopadnu drugima i ako ih prime, znači da mu dosta liče.

Iako je studirao turizam, više je bio turista, volio je da putuje. Dobijao je brojne pohvale, Arsen Dedić je naglasio da je Šobić njegov naslednik i brat po pjesmi. Mika Antić je istakao da onaj ko je napisao pjesmu „Džemper za vinograd” , ne mora da napiše ništa više do kraja života.

„Moj pravac, moj metod stvaralaštva je što bogatije živjeti, što ljepše, i od života i od naroda crpiti inspiracije. Ukoliko je taj moj život bogat, ukoliko sam ja trezveniji u njemu, i ako se sve više njemu predajem na onaj pravi način, onda može da rezultira sve boljim stihovima i muzikom kojoj toj poeziji dajem krila. Ako moj život bude ovakav kao i sada, vjerovatno će moji stihovi biti kvalitetniji”, rekao je Miladin. 

Kako to obično biva, život iznenadi, naglo izmijeni tok stvari, a nekada kao što je bilo u Šobićevom slučaju, život zna da zada jake udarce. Za sestru je bio jako vezan, dane bi provodio kod nje u bolnici ohrabrivajući je da će pobijediti kancer. I sve dok je postojala nada da će se izliječiti, Miladin je stvarao i pjevao. Postoje tragedije koje „pokose” ljude, onog trenutka kada je njegova sestra napustila svijet, Miladin je zaćutao i njegov glas publika više nije mogla čuti uživo. Do dana današnjeg, pjesnik je odbio da se vrati na muzičku scenu.

Njegov sestrić Vanja Radovanović je jednom izjavio: „Nikada se nije oprostio od muzike, svira i stvara svakodnevno, samo što iz nekog razloga čini mimo javnosti. I to je za poštovanje”.

Generacije se smjenjuju, omladina isprati sve nove hitove, ali čim krene pjesma „Opet krivi tip”, svi pjevaju uglas. Hvala ti Šobiću, uz tebe generacije odrastaju, sazrijevaju, žive. Ipak, boli nas što nisi nastavio, što nam nisi dao još neku životnu lekciju.