Miladin Šobić izreke i citati

 

A nije znala da sam pjesnik i da može u stihove moje.

A šta ako nemam sa čime da platim isječene vene i kupim novu krv?

Ako nekad možda čuješ gdje sonatu kiša svira i gdje neki oluk plače kroz tišinu noćnog mira, gdje dolazih tebe čekati i gdje korak moj odzvanja u mirisu, ispod granja pod prozorom tvoga svijeta, znaj, to sam ja.rn

Ako tako među nama ne desi se nikad ništa, uvijek će mi draga ostati duša tvoja kao snijeg čista.rn

Ali ja imam sebe, u sebi poštenog druga i volim što su tako čiste moja sreća, moja tuga.

Arkade čvrste, ali polomit ću mu prste. Ne može svašta da se gura u moj svijet!

Bio sam jednom novembar i danas je pola mene. Sve zbog jednog kaputa, sve zbog jedne žene.

Bio sam tad samo neko,'ko bi se kradom okret'o za njom.

Miladin Šobić

ČežnjaMladostOsjećaj

Čovječanstvo kao Sizif za kamenom hukće muklo, s očalama drvenijem gura naprijed pa kud puklo.

Čudio se meni drugar, šta ima tu da mi smeta što on da bi bio Bog i glavni, želi svršiti tri fakulteta.

Daj nam neba ti, lijepa mladosti.

Daleko negdje od ovog grada, gdje gladan vjetar bjesni i ruši, živio jednom jedan dobar starac s kosmatim psetom i s jadom u duši. Nikada ga možda upoznao ne bih, ali me jedno veče dalek put navede kraj kolibe jedne sa propalim krovom, kad glas jedan začuh kao moga djede.

Divota je, kažu mladost, tko nju ima šta to nema, kad uz mladost sve se lijepi pare, piće, brdo žena. Ali medalja svaka zlatna, ima ono iza plota, gdje se crna jama kopa,rncrno kolo gdje se mota.

Do srca mokar, igrač s bolom u sluh mi tuče kamenolom. Vučem noge i očev kaput, nimalo nov, svojoj duši tražim krov.

Dok zbori Tito, zavoljet ću još više i oblake i brda snena i ceste modre što se još skromne viju. Slutim Dalmacije osmjeh i Sjemena i Crnu Goru moju.

Gitarom svjetom odoh, tražit druga tražit brata i u miru i u ljubavi svima pjevat protiv rata.

I kad ne sviđam se drugim, sve do kraja tjeram inat svoj.